PIŠE: Mr.sci. Ajka Rovčanin, Institut za razvoj mladih KULT

U Izvještaju o socijalnoj uključenosti BiH za 2016. godinu, koji je nedavno objavila Direkcija za ekonomsko planiranje pri Vijeću ministara BiH, stoji da zapošljavanje predstavlja jedan od osnovnih uslova socijalne uključenosti osobe. Stoji i desetogodišnja ocjena bh. tržišta rada kao onog sa visokom neaktivnošću, nezaposlenošću i dugoročnom nezaposlenošću stanovništva. Iako su navedeni i blago ohrabrujući podaci o povećanju zaposlenosti i smanjenju nezaposlenosti u 2016. i 2017. godini, u Izvještaju je prepoznat i rastući trend zapošljavanja u inostranstvu, odnosno ekonomske emigracije.

Uslijed uskraćenosti radnog, ekonomskog i sociokulturnog prostora, čovjek dolazi u stanje socijalne isključenosti. Odnosno njegovo neučestvovanje na tržištu rada narušava njegov ekonomski status i dovodi do siromaštva, ali i socijalne izoliranosti. Time su posebno pogođeni mladi ljudi. To je prepoznala i Evropska unija koja u kontekst ciljeva, vezanih za zapošljavanje mladih, pored povećanja stope zaposlenosti, osiguranja visokokvalitetnog obrazovanja, osposobljavanja za uključivanje na tržište rada, jednakosti mladih na tržištu rada, stavlja i cilj smanjenja socijalne isključenosti mladih.

Međutim, kakvo je to tržište rada u BiH? Poziva li ono mlade na učešće i radnu aktivnost? Uvažava li specifičnosti ove populacije? Je li pristupačno, ograničeno ili usmjerava prema tržištima rada nekih drugih zemalja? U konačnici, koliko uređenost tržišta rada doprinosi održivosti privrednog sektora, te njegovom rastu i razvoju? Nažalost, domaće ekonomske i demografske statistike ne pokazuju naklonjenost bh. tržišta rada mladim ljudima, ali sve više i općoj populaciji.

Vrlo zanimljiv pristup ocjene efikasnosti tržišta rada razvio je Svjetski ekonomski forum, čije rezultate pojedinačno za zemlje svijeta objavljuje redovno na godišnjem nivou u Izvještaju o globalnoj konkurentnosti, zajedno sa preostalih 11 komponenti konkurentnosti. Efikasnost tržišta rada se ocjenjuje kroz 10 indikatora, te je BiH u 2017. godini rangirana na 123. mjesto od ukupno 137 zemalja (ocjena 3,49 od maksimalno 7).

Kvalitet saradnje poslodavaca i zaposlenika ocijenjen je srednjom vrijednošću (3,76 od maksimalno 7). Fleksibilnost poslodavaca u slobodnom određivanju visine plata zaposlenika je visoka (ocjena 5,46 od 7). Postojeći propisi u srednjoj mjeri omogućavaju fleksibilnost poslodavaca u zapošljavanju i otpuštanju zaposlenika na tržištu rada (3,33). Prema pokazatelju isplate troškova otpremnine, BiH je nisko rangirana, na 123. od ukupno 137 mjesta. Usklađenost visine plate i stepena produktivnosti je na srednjem nivou i ocijenjena je sa 3,05. Nivo postojećih kompetencija osoba za obavljanje menadžerskih poslova u preduzećima je također ocijenjen srednjom vrijednošću (2,98).

Kapacitet BiH u zadržavanju visokokvalifikovane radne snage je na vrlo niskom nivou sa ocjenom 1,80, te na dnu same ljestvice (135. mjesto). Slično je i sa kapacitetom u privlačenju i selekciji visokokvalifikovane radne snage iz inostranstva, gdje je ocjena 1,59 a rang 136. mjesto. Prema udjelu žena u radnoj snazi u odnosu na muškarce, BiH je u poređenju sa drugim zemljama na 109. mjestu. Dakle, prostor za poboljšanje naklonjenosti tržišta rada samom zaposleniku itekako postoji. To pokazuje i niska ocjena naklonjenosti postojećih poreskih opterećenja na plate zaposlenika ka politici otvaranja novih radnih mjesta (2,95). Ovakvi pokazatelji obeshrabruju i one mlade ljude koji bi se rado osmjelili na pokretanje vlastitih biznisa i ulazak u svijet preduzetništva, te koji bi zapošljavali druge ljude. Uz dodatne brige poput plaćanja PDV-a do desetog u mjesecu, plaćanja brojnih parafiskalnih nameta i drugih naknada, taksi i sl.

Share this post